Što je hagioterapija?
Hagioterapija je hrvatski model znanstvenog istraživanja i terapijskog djelovanja na području čovjekove duhovne dimenzije. Utemeljio ju je i razvio hrvatski teolog i teološko-filozofski antropolog dr. sc. Tomislav Ivančić, prof. emeritus. Područje njezinog istraživanja i terapije smješteno je između psihologije i teologije, tj. između čovjekove psihe i njegove religioznosti. Ona proučava antropološko područje čovjeka, odnosno „organizam“ njegove duhovne duše po kojoj je čovjek specifično čovjek (osobnost, život, intelekt, karakter, savjest, sloboda, moral i etičnost, pamćenje i sjećanje, ljubav, vjera i povjerenje, kreativnost, slobodna volja…). Nadalje, pronalazi izvore i uzroke patnje, dijagnosticira bolesti na području duhovne duše te donosi lijekove koji vode u antropološko zdravlje. Dok čovjek možda najsnažnije pati na razini duhovne duše, istodobno se nitko ne bavi tim patnjama i ne oslobađa ga od njih. Hagioterapija djeluje terapijski te tako pomaže razvoju čovjeka. Osim što liječi izranjenosti čovjekove duhovne duše, otkriva čovjeku i njegove talente i sposobnosti, budi ga, osvješćuje, mijenja mu mentalitet i čini ga novim. Zahvaća čovjeka u cijeloj kompleksnosti njegova bića i otkriva mu vlastitu vrijednost kako bi prepoznao smisao života te tako obnovljenog i osposobljenog vraća u svijet. Hagioterapija je primjenjiva za sve ljude bez obzira na dob, spol, vjersko opredjeljenje ili svjetonazor, baš kao što su to i somatska medicina i psihijatrija.
O utemeljitelju
Tomislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije, rođen je 30. studenoga 1938. u Davoru, a preminuo 12. veljače 2017. godine u Zagrebu. Bio je jedan od najuglednijih hrvatskih teologa i teološko filozofskih antropologa. U Rimu je 1966. zaređen za svećenika, a 1971. nakon magisterija iz filozofije i teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, stječe naslov doktora fundamentalne teologije. Po povratku u domovinu postaje profesor na Katoličko bogoslovnom fakultetu, od 1976. bio je pročelnik katedre za fundamentalnu teologiju, a dekan od 1998. do 2001. godine, kada je izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu. 2004. godine papa Ivan Pavao II izabrao ga je za člana Međunarodne teološke komisije. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor, a izabran je i kao „professor emeritus“ Sveučilišta u Zagrebu.
Baveći se znanstveno istraživačkim radom objavljuje niz znanstvenih i stručnih knjiga i članaka. Napisao je oko 160 naslova od kojih su mnogi prevedeni na razne europske jezike, više od 300 znanstvenih članaka i 82 stručna članka. Uređivao je nekoliko časopisa i vodio radijske emisije. U središtu njegovog zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno – duhovne dimenzije. U tu je svrhu razvio metodu hagioterapije koja istražuje, dijagnosticira i liječi čovjekovu duhovnu dušu. U svome radu se koristio dostignućima teologije, filozofske antropologije, logoterapije, psihologije i psihoterapije, medicinske antropologije te neurologije, objedinjujući njihove dosege i dajući im novo značenje. Utemeljitelj je zajednice Molitva i riječ kao i brojnih centara za duhovnu pomoć i hagioterapiju u Hrvatskoj i inozemstvu. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića za znanost.
“Bio je veliki istražitelj čovjeka, čovjekove patnje, čovjekove boli, muke i besmisla. A ne samo istražitelj boli i bolesti, već je i otkrio i terapiju uspostavivši dijagnoze svih tih bolesti. Ostavio nam je neprocjenjive lijekove antropološke medicine. Bio je ne samo istražitelj čovjeka već i ljubitelj Onoga koji ga je pozvao u život. Bezuvjetno je znao ljubiti Bezuvjetnu ljubav kojom hagioterapija najviše liječi. Bio je više od onoga što je bio, pun humora, mudrosti, darežljivosti, bio je sav za čovjeka. Odan Crkvi i vjeran prijatelju iz Nazareta, odan i odgovoran zemaljskoj domovini. Ostavio nam je neprocjenjivu i neraspadljivu duhovnu ostavštinu od koje možemo obilato živjeti i koju možemo dijeliti. Otkrio nam je neotkriveno područje u čovjeku i ostavio najuspjelije lijekove besplatno.“
Zrinka Šarić Marinović
Iskustva